Page 35 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 35

Patuljci su se smirili, ali nisu ništa umjeli da mu kažu.

                      — Naš vrač zna gdje se nalazi taj zamak — povikali su. — On


                  sve zna.

                      Sunčan se nasmijao.

                      On    nije  vjerovao    da  vrač   zna  gdje   se  nalazi   olujni  zamak     pa


                  ipak je zatražio da ga pozovu.

                      Uplašeni      vrač   se   pojavio    na   vratima     kolibe    bez   kape    od


                  ptičijeg perja i odmah pao na zemlju vičući:

                      — Budi milostiv, nemoj me ubiti.


                      — Ustani!     —    naredio    mu   je  Sunčan.     —    Kaži   jesi  li  čuo  za

                  olujni zamak!


                      — Ja sam običan vrač, mali vrač. Nisam ništa čuo.

                      — Znao     sam   to,  ali  nek  i  patuljci  sad čuju   kakav    si  neznalica,


                  nek se uvjere koliko si ih puta prevario.

                      To je bilo dovoljno da patuljci izgube strahopoštovanje prema

                  vraču, da navale na njega sa svih strana.


                      — Ti nisi dobar vrač — zavikali su mu. — Ti moraš da umreš.

                      Sunčan je morao da brani nesrećnog vrača.


                      — Ostavite     ga,   nek   živi  —   rekao    je.  —  Ali   ga  nemojte     više

                  slušati i nemojte ga hraniti i pojiti kao dosad. Nek ide u lov kao i


                  vi, nek se sam brine o sebi. Takva kazna će mu biti dovoljna.

                      Patuljci su nerado odustali od svog divljačkog nauma, ali nisu


                  smjeli da se suprotstave Sunčanu, bojali su se da opet ne potegne

                  vatreni mač.


                      Vrač se žurno povukao u kolibu i sakrio tamo.

                      Sunčan nije imao više šta da traži među patuljcima. Rekao im


                  je da odlazi i počeo da se oprašta.

                      Oni   nisu   htjeli  da  ga   puste.   Dugo    su  ga   molili   da  ostane,    a


                  zatim    su   mu     donijeli    darove     —    sve    što   su   mislili   da    je
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40