Page 35 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Patuljci su se smirili, ali nisu ništa umjeli da mu kažu.

— Naš vrač zna gdje se nalazi taj zamak — povikali su. — On

sve zna.

Sunčan se nasmijao.

On nije vjerovao da vrač zna gdje se nalazi olujni zamak pa

ipak je zatražio da ga pozovu.

Uplašeni vrač se pojavio na vratima kolibe bez kape od

ptičijeg perja i odmah pao na zemlju vičući:

— Budi milostiv, nemoj me ubiti.

— Ustani! — naredio mu je Sunčan. — Kaži jesi li čuo za

olujni zamak!

— Ja sam običan vrač, mali vrač. Nisam ništa čuo.

— Znao sam to, ali nek i patuljci sad čuju kakav si neznalica,

nek se uvjere koliko si ih puta prevario.

To je bilo dovoljno da patuljci izgube strahopoštovanje prema

vraču, da navale na njega sa svih strana.

— Ti nisi dobar vrač — zavikali su mu. — Ti moraš da umreš.

Sunčan je morao da brani nesrećnog vrača.

— Ostavite ga, nek živi — rekao je. — Ali ga nemojte više

slušati i nemojte ga hraniti i pojiti kao dosad. Nek ide u lov kao i

vi, nek se sam brine o sebi. Takva kazna će mu biti dovoljna.

Patuljci su nerado odustali od svog divljačkog nauma, ali nisu

smjeli da se suprotstave Sunčanu, bojali su se da opet ne potegne

vatreni mač.

Vrač se žurno povukao u kolibu i sakrio tamo.

Sunčan nije imao više šta da traži među patuljcima. Rekao im

je da odlazi i počeo da se oprašta.

Oni nisu htjeli da ga puste. Dugo su ga molili da ostane, a

zatim su mu donijeli darove — sve što su mislili da je