Page 30 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

— Tvoju sestru su odnijeli južni vjetrovi u olujni zamak.

— A gdje se nalazi taj zamak? — pitao je Sunčan.

— Na otoku, usred mora. Ako budeš tražio, naći ćeš ga. Ako

želiš da oslobodiš Pahuljicu, moraš nadmudriti južne vjetrove.

Zvijezde mu više ništa nisu kazale. Sunčan je opet morao da se

pita: kuda, na koju stranu svijeta da krene. Na moru nema

putokaza.

— Ako sam našao jedrenjak na okeanu, naći ću i olujni zamak

— zaključio je on. — Važno je da Pahuljica živi.

Njegov čun je opet zaplovio pučinom. Opet su počeli da se

nižu dani i noći, opet je morao da dokazuje koliko je strpljiv,

koliko hrabar.

Zaustavljao se na nepoznatim obalama, penjao se na kamene

vrhove pustih ostrva i svuda pitao ribe i galebove:

— Znate li mi kazati gdje se nalazi olujni zamak?

— Ne znamo — dobivao je uvijek isti odgovor. — Nismo čuli

ni da postoji takav zamak.

— Postoji! — tvrdio je Sunčan. — Ja ga moram naći.

On je vjerovao zvijezdama i nastavljao je put — morima po

kojim nikad nisu plovili brodovi, kroz predjele vječnih magli i

vječitih kiša. Često nije mogao da razlikuje dan od noći, često se

pitao dokle će tako lutati.

Konačno —stigao je u krajeve tropskoga sunca, u zemlje

pokrivene prašumom, u zavičaj majmuna, papagaja i čudnog

svijeta, o kome nikad ni čuo ni sanjao nije.

Pokušao je da razgovara sa majmunima, da od njih dozna gdje

se on to nalazi. A majmuni su se samo smijali i sa grana gađali ga

ljuskama kokosovih oraha, grozdovima banana. Ponekad su se

spuštali na zemlju, opkoljavali ga sa svih strana i pokušavali da