Page 38 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 38
Pahuljici je postalo jasno da su joj konačno zatvoreni svi
putevi za povratak. U olujnom zamku, među divljim vjetrovima,
ona se osjećala potpuno izgubljenom i mislila je da više neće
vidjeti ni Sunčana ni svoju zemlju.
Zar će zaista čitav život morati da provede u tom čudnom,
prokletom zamku?
Izgledalo je — da!
Ipak, bila je slobodnija nego na jedrenjaku. Mogla je da se
kreće po otoku, da sjedi na obali i da sluša kako šume talasi i
kako na mjesečini pjevaju ribe.
Ponekad, samo ponekad, zaustavljali su se na stijenama
galebovi da predahnu i prikupe snagu za dalji let. Pahuljica ih je
pitala:
—Kažite mi, galebovi, da niste doletjeli iz Zaboravljene
Zemlje?
—Nismo — odgovorili su joj. — Mi ne znamo za tu zemlju.
Pahuljica je gubila nadu da će ikad doletjeti galeb iz njene
