Page 111 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 111
Hoće li, možda, poći u lov?
Ko bi mogao dati odgovor?
A tvrđava je nijema, kamen ne govori, kamen čuva tajnu.
Tvrđava!
O čemu bi drugom ako ne o tom razmišljali dječaci poslije
moje priče? A i ja sam, priznajem, bio znatiželjan i volio bih,
mnogo bih volio, da sam tog časa mogao saznati žive li još uvijek
u tvrđavi patuljci.
Prvi je progovorio crnokosi dječak, koji me je podsjećao na
Jelena, i iznenadio me pitanjem:
—Zašto ne napišete knjigu o Sunčanu i Pahuljici, o
Zaboravljenoj Zemlji?
— Knjigu! — začudio sam se. — Nisam na to mislio.
— Onda bi svi mogli da čitaju, Svi bi saznali za našu tvrđavu,
za Jelena.
Nisam znao šta da odgovorim. Šutio sam sve dok nisu
zagrajali i ostali dječaci:
— Napišite knjigu! I pošaljite nam što prije da čitamo.
— Dobro — pristao sam. — Pokušaću da napišem knjigu. Ali
ne tako brzo — trebaće mi dosta vremena.
Pošli smo od tvrđave uskom stazom niz brdo. Ispratile su nas
čavke, a nisam siguran da nas odnekud iz prikrajka nisu pratile i
