Page 118 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 118

suncu    ili  magli,  u  zagrljaju  vjetrova,    kraj  mora   ispod   zvijezda    —

                  niko    je  neće    naći.   Njen    idiličan    mir   i  spokojstvo      prekidaju


                  mornari    koji   nasilno   odvode     Pahuljicu,    sestru   patuljka   Sunčana;

                  brod zatim potapaju strašni vjetrovi, zgrabe patuljčicu i odnose je

                  u  svoj   nepristupačni      dvorac.    Tamo      je  zatvore.   Ali   neustrašivi


                  Sunčan     ne   miruje    i  on   luta  po   morima      tragajući    za  sestrom.

                  Poslije   mnogo     prepreka    i  muka,   oslobađa    je  iz  dvorca   —   no  ona


                  umire    na  putu   u  Zaboravljenu      Zemlju.     Tužan    zbog   njene    smrti,

                  Sunčan     ne  želi  više   da  se  vrati   u  svoju   daleku    zemlju,    luta  po


                  svijetu,   dok   najzad   ne  dospije    u  naše  krajeve    —   u  tvr-đavu    pod

                  planinom      kraj   koje   je  teklo   autorovo     djetinjstvo     i  djetinjstvo


                  dječaka    Jelena,   koji  se  sprijateljuje   sa  patuljkom.     Od   početka    do

                  kraja ovaj roman je maštovit i krcat zanimljivim događajima. Biti


                  uporan i smion, snalažljiv, spremao na patnju i žrtvu za drugog —

                  poruka je ove Hromadžićeve knjige.

                      U   „Okamenjenim        vukovima"       pisac   je  dao  punu   mjeru    svojih


                  pripovjedačkih       sposobnosti.      I  ovo   je   zanimljiva     pripovijest    o

                  svijetu    životinja;   o   srndaću    Srebrenku      koji   je  izraz  naivnosti,


                  čednosti    i  dobrote,   i  o  mladim    vukovima,      njegovim     susjedima     i

                  vršnjacima,      koji  ubrzo    postaju    strah   i  trepet  čitavog     šumskog


                  prostranstva.     Fabula    je napeta, privlačna, neprekidno          drži čitaoca

                  — čak     i  onog  starijeg,   i  ona  takođe   ima   pouku    o  dobru   i  zlu,  ali


                  datu   literarno   sigurno koliko i     oprezno,    tako da    se  sama nametne

                  kao    neodoljiv     i  prirodan     zaključak.    Divna     svježina     izbija   iz


                  romana      —    pisanog     sa  velikim     poznavanjem        svijeta   o   kome

                  govori    i  sa  prisnošću   prema    onome     kome    se  obraća.   Na   mahove

                  to  je  mala  poema     o  šumi i njenim      izvornim    ljepotama, i    o  životu


                  koji   se  u  šumi    tako   snažno     i  tako  raznoliko     razvija.   Kao    i  u

                  ostalim    knjigama,     Hromadžić      i  ovdje   prenosi   sliku   života   među
   113   114   115   116   117   118   119